Malo sam razmišljala trebam li uopće pisati o ovom slučaju jer je tako očit i jasan te nije teško za zaključiti da se ovdje dogodio jedan medijski fail epskih razmjera. Ako pratite hrvatske medije, vjerojatno ste primijetili kako je ovih dana buknula velika priča oko Velebitskog piva, odnosno vlasnika tvornice koji je svojom nesmotrenom izjavom ugrozio svoj brand. Priča je poznata, mladi alternativci udruženi u udrugu organizirali su koncert i zamolili pivovaru Ličanka koja proizvodi Velebitsko pivo, njihovo omiljeno, da im bude sponzor. Zašto je ovaj slučaj digao ovakvu prašinu?
Zbog nerazumijevanja, neprikladne komunikacije, podcjenjivanja vlastite publike i medija koji su jedva dočekali priču ovakvog tipa.
Naime, gospodin vlasnik pivovare, na upit je odgovorio neprikladno. Da, bio je iskren, ali na iskrenost i stav “što na drumu, to na umu“ zaboravite ako želite ozbiljno poslovati. Homofobna izjava još je malo začinila situaciju.
Što bi se dogodilo kada biste ljudima s kojima surađujete bili u potpunosti iskreni i zaboravili na profesionalno ophođenje? Bilo bi tu mnogo rodbinsko-animalnog općenja zbog npr. kašnjenja plaćanja i loše obavljenih poslova. Jednostavno, takav način ophođenja je nedopustiv ako želite poslovati profesionalno i pozitivno. „Hvala iako je ideja odlična, ne možemo sudjelovati zbog toga i toga i nadam se da ćemo u budućnosti surađivati“ bio bi kratak odgovor nakon kojega bi priča jednostavno završila.
Ali eto, gospodin je odlučio reći to na malo drugačiji način. I što su napravili naši mladi alternativci? Hihotali su se. Pa im je bilo urnebesno smiješno. Pa su možebitno odgovor proslijedili svojim prijateljima i mic po mic, priča je odjeknula u gotovo svim medijima.
I što se dogodilo?
Bojkot.
Velebitsko pivo slovilo je za kvalitetno pivo kojeg baš nema u svakom kafiću, kojeg imaju samo odabrana mjesta i koje je imalo jedan cool imidž kvalitetnog domaćeg proizvoda.
Nakon ovog odgovora vlasnika, na internetu je buknula prava „pivska“ buna. Ljudi, oni koji vole Velebitsko, ostali su šokirani ovakvim potezom i odlučili ga bojkotirati. Puno negativnog PR-a, rasprave na Twitteru i Facebooku doslovno su u dva dana uništila kul reputaciju koju je Velebitsko pivo imalo među svojim fanovima i koju je stvaralo godinama.
Neki od komentara u medijima bili su i da je i ovakav loš PR u stvari dobar, jer za Velebitsko pivo nije znao veći krug ljudi. Nikako se ne bih složila da je u ovom slučaju loš PR dobar PR. Ovaj je slučaj jako naštetio brandu i iskreno, baš me zanima hoće li biti neke povratne reakcije da se barem proba ispraviti šteta.
Ne znam zna li vlasnik pivovare tko je njegova publika, odnosno tko su njegovi konzumenti. Ali upravo oni koji su mu se obratili, to su oni od kojih živi. Važno je jako dobro poznavati tko su konzumenti vaših proizvoda i još je važnije da ste realni prilikom njihove identifikacije. Jedno je ono što biste vi željeli, a drugo je što imate. U ovom slučaju, nemate ni to.